Trening kompenzacija 

Pravo na naknadu za obuku i razvoj igrača izaziva mnoge nedoumice u praksi, pre svega postoji nedoumica ko ispunjava pravo na naknadu troškova za obuku i razvoj igrača i u kojim slučajevima, a sporno je i ko ima nadležnost za odlučivanje u slučaju spora.

Poglavlje X Pravilnika o registraciji, statusu i transferu igrača reguliše pitanje naknade troškova uloženih u razvoj i mehanizam solidarnosti.

Član 75. Pravilnika o registraciji, statusu i transferu igrača propisuje da:
“Pravo na naknadu troškova uloženih za obuku i razvoj igrača u periodu 12-21 godine života, pripada klubovima svih stepena takmičenja prilikom prvog prelaska njihovih igrača u klubove Super i Prve lige pre kraja kalendarske godine u kojoj igrač puni 23 (dvadesettri) godine života.”

Naknada za obuku i razvoj igrača, shodno napred navedenom stavu, pripada poslednjem klubu za koji je igrač bio registrovan kao i klubovima za koje je nastupao/bio registrovan u poslednjih 30 (trideset) meseci, a koji prilikom njegovih ranijih prelazaka nisu imali pravo na naknadu (jer igrač nije tada prešao u klub Super i Prve lige), u visini koja se utvrđuje u skladu sa odredbama ovog Pravilnika.

Plaćanja naknade za obuku i razvoj igrača je obavezno, bez obzira na činjenicu da li se transfer realizuje tokom ili na kraju važenja ugovora.
Jednom ostvareno pravo na naknadu troškova uloženih u razvoj igrača je konačno i klub to pravo ne može ponovo ostvariti.
Klub ne može da ostvari pravo na naknadu za obuku i razvoj igrača ukoliko su igrač, roditelj ili staratelj tom klubu plaćali članarinu ili bilo koju vrstu davanja, sportsku opremu i pripreme, odnosno naknada troškova uloženih u razvoj igrača mora biti srazmerno umanjena.
Klub koji je odgovoran za raskid ugovora sa igračem nema pravo na naknadu za obuku i razvoj igrača, kao i klub koji nije preregistrovao igrača.”

Nadležnost u slučaju spora

Član 9. Poslovnika o radu Veća za rešavanje sporova FSS jasno propisuje: “Kada se radi o klubovima koji pripadaju FSS, VRS je takođe nadležan za postupanje u sporovima koji se odnose na isplatu naknade troškova uloženih u razvoj igrača, odnosno principa solidarnosti.”

Na osnovu citirane odredbe jasno se može zaključiti da je odlučivanje o sporovima koji proisteknu iz obaveza koje se odnose na isplatu naknade troškova uloženih u razvoj igrača isključivo u nadležnosti VRS.

Problemi u praksi

Ono što se posebno pojavljuje kao problematično u okvirima FSS jeste pravo na naknadu troškova uloženih za obuku i razvoj igrača u slučaju ustupanja igrača drugom klubu.

Član 34. stav 1. Pravilnika o registraciji, statusu i transferu igrača izričito propisuje: “Registrovani profesionalni igrač može biti ustupljen drugom klubu na osnovu pisanog sporazuma zaključenog između klubova i igrača.”

Za svako takvo ustupanje, ukoliko klub koji je prihvatio ustupljenog igrača u potpunosti ispuni obaveze iz ugovora između igrača i kluba koji ustupa igrača, važe ista pravila koja važe i za transfer igrača, uključujući odredbe o naknadi za obuku i razvoj igrača i principu solidarnosti.

Takođe, stav 3. istog člana definiše da “klubovi sporazumom iz stava 1. ovog člana, utvrđuju pravo kluba koji prima igrača po osnovu ustupanja, na naknadu troškova uloženih u razvoj igrača”.

Pravna priroda Sporazuma o ustupanju igrača

Sporazumi o ustupanju igrača imaju unapred pripremljenu formu, odnosno formalno-pravno imaju karakter ugovora po pristupu.
Odredbom člana 9. stav 4. Pravilnika propisano je da Izvršni odbor FSS utvrđuje sadržaj teksta obrazaca: prijave za registraciju, ispisnice, brisovnice, pasoša igrača, sporazuma o ustupanju i druge obrasce u vezi sa registracijom igrača. U objavljenom obrascu sporazuma o ustupanju od strane FSS propisano je da Klubovi mogu posebnim sporazumom – aneksom vezanim za sporazum o ustupanju posebno utvrditi pravo kluba koji prima igrača po osnovu ustupanja na naknadu troškova uloženih za obuku i razvoj igrača, kompenzacije za trening i princip solidarnosti, kao i sve ostale ugovorene obaveze (finansijske, osiguranje i sl.), uz obaveznu saglasnost i potpis igrača.

Međutim, kako se u praksi pojavljuju mnoge sporne situacije, od toga da igrač ne potpiše osnovni sporazum o ustupanju ili aneks sporazuma, do toga da sporazum ispred kluba potpiše lice koje nije ovlašćeni zastupnik, Veće za rešavanje sporova je utvrdilo sledeću praksu.

Nadležni Savez u svakom slučaju ima obavezu da se ex officio stara o tome da li je Sporazum o ustupanju igrača zaključen u propisanoj formi, kao i da utvrdi da li su ispunjeni svi neophodni uslovi propisani Pravilnikom o registraciji, statusu i transferu igrača.

Aneks sporazuma kojim ugovarači dopunjavaju predmetne sporazume ne proizvode pravna dejstva ukoliko na aneksima nema traženih potpisa, jer isti ne ispunjavaju zahtevanu formu koja bi im omogućila da proizvode odgovarajuća pravna dejstva. Takođe, odredbom člana 36. Pravilnika traži se forma overena od strane nadležnog fudbalskog saveza. Na kraju, i analognom primenom člana 67. ZOO zahtevala bi se forma koju aneksi svakako nemaju, te VRS utvrđuje ništavost takvih pravnih akata.

Kako bi klub kome je ustupljen igrač naplatio naknadu, mora prema sporazumu da ostane na snazi da fudbalski klub koji ustupa igrača nema pravo na materijalnu naknadu od Kluba kome ga je ustupio, kao i da za svako ustupanje igrača važe ista pravila koja važe i za transfer igrača, uključujući odredbe o naknadi troškova uloženih u razvoj igrača, kompenzacije i princip solidarnosti.

Sporazum je tipski sačinjen od strane FSS-a na osnovu citirane odredbe Pravilnika i koristi se prilikom svakog ustupanja igrača, te kao takav ne može biti podložan promenama ugovornih strana. Ukoliko ugovorne strane iskazuju svoju volju da određena prava i obaveze regulišu na drugi način, mogu zaključiti Aneks u istovetnoj formi i to na način propisan Pravilnikom.

Pravo na naknadu troškova uloženih u razvoj igrača proističe iz propisa Fudbalskog saveza Srbije, tako da postojanje sporazuma o ustupanju igrača nije uslov za ostvarivanje prava po ovom pitanju.

Suština i značaj naknade za obuku i razvoj igrača.

Imajući u vidu navedeno, suština naknade za razvoj i obuku igrača, odnosno obrazovanje, jeste da se nagradi klub u kojem neafirmisan igrač napreduje u razvoju i sticanju fudbalskih znanja i veština, a takav igrač je u trenutku zaključenja Sporazuma o ustupanju igrača nesumnjivo imao takav status.

U konkretnom slučaju, klub kome je igrač ustupljen dužan je da preuzme obavezu da utiče na razvoj i poboljšanje kvaliteta igrača.
U vezi sa navedenim je bitna statistika igrača (broj odigranih utakmica, status, broj postignutih golova i asistencija) što dokazuje prostor koji je klub dao igraču u njegovoj obuci i razvoju.

Jasno i nedvosmisleno se mora utvrditi da je klub učinio preko potreban korak da bi se igrač razvio kao fudbaler i ličnost, na osnovu čega je stekao znanja i veštine koje su neophodne za potrebe kluba u kom je trenutno angažovan.

Posebno je od značaja vidni napredak igrača ukoliko je istom klubu ustupljen u dve i više takmičarske godine, u kojima je njegova statistika iz godine u godinu sve bolja. Ne samo da je od značaja napredak igrača do kog je nesumnjivo došlo pri razvoju i obuci koju je sticao u prethodnom klubu, već je od posebnog značaja ukoliko lična statistika, rezultati i rad igrača bitno utiču na plasman kluba u takmičarskoj godini.

Posebna napomena

Klub ne može da ostvari pravo na naknadu za obuku i razvoj igrača ukoliko su igrač, roditelj ili staratelj tom klubu plaćali članarinu ili bilo koju vrstu davanja, sportsku opremu i pripreme, odnosno naknada troškova uloženih u razvoj igrača mora biti srazmerno umanjena.

Klub koji je odgovoran za raskid ugovora sa igračem nema pravo na naknadu za obuku i razvoj igrača, kao i klub koji nije preregistrovao igrača.

Zašto je bitna naknada za razvoj i obuku igrača

Ključni problem koji se javlja kod razvoja mladih igrača jeste period kada gube pravo da nastupaju za omladinske selekcije, a još uvek nemaju potrebna znanja i veštine koje su neophodne za nastupanje za seniorske selekcije klubova koji nastupaju u profesionalnim ligama. Zato je neophodno da se podstaknu i zaštite interesi klubova koji pruže adekvatnu priliku igračima u samom razvoju i obuci.

Za sva pitanja i nedoumice, kontaktirajte nas office@conciergeoffootball.com jer ignorantia iuris nocet – nepoznavanje prava škodi.

4o