U poslednjih petnaestak godina, pravno i organizaciono uređenje fudbalskih klubova u Srbiji značajno se promenilo. Nekada su gotovo svi klubovi bili uređeni kao sportska udruženja građana, dok danas postoji nekoliko različitih modela – od klasičnih udruženja, preko privrednih društava, pa sve do „privatnih“ klubova koje faktički vodi jedan čovek.
Četiri tipa klubova
- Profesionalni klubovi kao udruženja građana
Skupština je najviši organ, ali u praksi odluke donosi mali broj ljudi. - Klubovi kao DOO
Organizovani kao privredna društva i funkcionišu po tržišnim principima. - Privatni klubovi
Formalno udruženja, ali faktički u vlasništvu i pod kontrolom jednog čoveka. - Klubovi pod lokalnim samoupravama
Finansiraju se iz budžeta gradova i opština, pa i način rada zavisi od lokalne politike.
Zajednički imenilac – improvizacija
Bez obzira na pravnu formu, gotovo svi klubovi u Srbiji funkcionišu slično: predsednik ili direktor donose ključne odluke, dok su formalne strukture često samo na papiru.
Najveći problem je nedostatak strategije i planiranja:
- Timovi se često menjaju iz prelaznog roka u prelazni rok.
- Retko koji klub ima jasno definisane ciljeve – koji igrači se razvijaju, kada se prodaju, u koje lige i po kojoj strategiji.
- Marketing i promocija igrača često se svode na „guranje“ bez plana, što u praksi više šteti nego koristi.
Kako bi trebalo da izgleda moderan klub?
Umesto improvizacije, klubovi bi morali da imaju jasan razvojni koncept:
- Analiza potencijala igrača – gde je sada i dokle može da stigne.
- Individualni rad – fokus na psihofizički razvoj i korekciju slabosti.
- Postepeni plasman – ne forsirati nerealne transfere, već graditi put (npr. od Uzbekistana ka skandinavskim ligama).
- Dogovor sa agentima – umesto stihijskog čekanja ponuda, usmeravati karijere igrača prema realnim tržištima.
Zaključak
Srpski fudbalski klubovi raspolažu ozbiljnim resursima – igračkim, ljudskim i infrastrukturnim. Ali, bez dugoročnog plana, sve se svodi na gašenje požara i preživljavanje od sezone do sezone.
Ako želimo iskorak, vreme je da klubovi počnu da rade sa jasnim ciljevima, sistemom i dugoročnom vizijom, a ne „od danas do sutra“.